Unazad nekoliko godina, otkada je značajno porasla potražnja za promjenom zanimanja kroz programe prekvalifikacije, posebice u zdravstvenim zanimanjima, intenzivno su otvarana različita učilišta, pokrenute su i rasprave na raznim forumima i po društvenim mrežama na kojima se komentira i sugerira na koji način odabrati kvalitetno obrazovanje. Upravo  na tu temu  i zašto su se u Učilištu Ambitio, u atmosferi nepovjerljivih mišljenja o prekvalifikaciji, odlučili nedavno pokrenuti još dva nova programa, razgovarali smo s ravnateljem Učilišta Ambitio Alenom Stranjikom, mag. ing. aeroing. koji ima dugogodišnje iskustvo rada u visokom obrazovanju i obrazovanju odraslih.

– S obzirom na dosta oprečnih mišljenja o kvaliteti provođenja nastavnog procesa na programima prekvalifikacije otkuda “hrabrost” za pokretanje ovakvih programa?

Rekao bih da imamo generalni problem povjerenja u obrazovni sustav Republike Hrvatske. Neke škole, učilišta, fakulteti funkcioniraju dobro s fokusom na kvalitetu stečenih znanja kod učenika, odnosno polaznika. Kod nekih je pak kvaliteta obrazovanja lošija, a kod nekih je gotovo potpuno izostala. Činjenica je da su javnost i ponekad poslodavci skeptični prema kvaliteti znanja i vještina stečenih na programima prekvalifikacije i stjecanje srednje stručne spreme u obrazovanju odraslih. Osobno sam u obrazovanju 21 godinu i jako dobro znam što znači brinuti o kvaliteti nastave, stjecanju znanja i vještina za tržište rada i koliko su jako važni kvalitetni nastavnici i mentori koji obrazuju polaznike. Kada brinemo o kvaliteti tržište rada reagira vrlo pozitivno i to smo potvrdili u svom radu. Polaznici koji su završili Učilište Ambitio naša su snaga i hrabrost za nove programe. Oni su ti koji na kraju razuvjere poslodavce u njihovim stereotipovima, ako ih imaju. Tako će biti i s našim novim programima, polaznici su nam dali povjerenje, to povjerenje ćemo opravdati u potpunosti.

–  Zbog čega ljudi još uvijek ipak imaju više povjerenja u redovni sustav obrazovanja od programa koje provode ustanove za obrazovanje odraslih?

Samim time što se jedno obrazovanje naziva redovno obrazovanje nasuprot obrazovanja odraslih već potiče na sumnju i postavljamo si pitanje kakvo je to obrazovanje ako nije redovno. O obrazovanju odraslih se u Hrvatskoj nedovoljno zna. Samo 4 % stanovništva u RH sudjeluje u obrazovanju odraslih nasuprot 12 % europskog prosjeka i 24 % nizozemskog prosjeka. Obrazovanje odraslih, prekvalifikacije, usavršavanja i osposobljavanja mijenjaju živote ljudi nabolje. Omogućavaju im drugu priliku, promjenu posla, omogućavaju životnu egzistenciju. Ono što je najvažnije u obrazovanju nije broj sati nastave nego kvaliteta nastave. Nastavni programi nekih zanimanja u redovnom obrazovanju nisu se mijenjala preko 2 desetljeća, unatoč činjenici da se tehnologije, inovacije, moderno poslovanje mijenja i događa preko noći. Dakle, što je važnije? Je li važnije ide li učenik u redovno obrazovanje ili kvalitetno večernje, poslijepodnevno ili jutarnje obrazovanje koje prati novitete u praksi, uči polaznike onim vještinama koje im danas trebaju na tržištu rada? Dovoljno je pročitati mišljenja naših polaznika. Pronašli su poslove koje vole raditi i od kojih mogu živjeti. Uvjeren sam da će se povjerenje ljudi prema obrazovanju odraslih povećati i uvođenjem sustava osiguravanja kvalitete u obrazovanje odraslih. Oni koji žele provoditi obrazovanje odraslih morat će zadovoljiti minimalne kriterije ili neće moći raditi. Tako to mora biti zbog polaznika i zbog poslodavaca.

– Što je po Vama najvažnije u obrazovanju odraslih osoba, nastavnici, praktična nastava, želja za napredovanjem i radom na sebi samih polaznika?

Stvoriti idealne uvjete obrazovanja temeljenog na poslu. Polaznici u obrazovanju odraslih, za razliku od onih u redovnom obrazovanju, znaju bolje što žele od obrazovanja i zašto su upisali program prekvalifikacije, usavršavanja ili osposobljavanja. Sve je zapravo važno, ali nastavnici su ključni jer i kada ponekad nedostaje motivacije oni su generatori motivacije polaznicima. Nastavnici progovaraju o zanimanju i budućem poslu, oni ga polaznicima trebaju moći vizualizirati, a s uvjetima u dobro opremljenim specijaliziranim učionicama stvoriti realno okruženje na poslu. Na taj način pripremamo polaznike za tržište rada, na taj način kod poslodavca dobivamo pozitivnu reakciju i upravo to potiče nove polaznike na obrazovanje. Moraju vidjeti smisao ulaganja u sebe i svoje vještine. Mi ćemo to svojim polaznicima pokazati, bit će spremni za tržište rada, a poslodavci će željeti takve djelatnike.

– Kakvo je po Vama općenito mišljenje o programima prekvalifikacije koje provode ostala učilišta? Rade li oni na neki način “zbrku” u ponudi programa obrazovanja?

Bit ću vrlo otvoren. Kada smo pokretali program prekvalifikacije za farmaceutskog tehničara poslodavci su sa zadrškom potpisali ugovor o provedbi praktične nastave, a neki to čak nisu niti željeli učiniti. Zašto? Imali su negativnih iskustava s dosadašnjim polaznicima prekvalifikacije nekih učilišta gdje su polaznici dolazili bez osnovnih znanja i vještina, a to se ne smije dogoditi. To stvara negativnu sliku o prekvalifikaciji iako to ona ne zaslužuje. Postoje vrhunska učilišta, a postoje i učilišta kojima treba zabraniti rad. Još je uvijek prisutan veliki nered na tržištu obrazovanja odraslih. Kako je moguće provesti prekvalifikaciju za zdravstveni program ako je broj sati nemoguće provesti u manje od dvije godine? Nedavno smo imali primjer gdje su nam se polaznici požalili da su platili školarinu učilištu koje nema Rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja za program prekvalifikacije, a svejedno su ga provodili, polaznici uzalud utrošili svoje vrijeme i novac. Takve stvari se ne smiju događati i zaista vjerujem da će Zakon o obrazovanju odraslih napraviti reda na tržištu. Polaznici moraju shvatiti da jeftinija školarina i kraće vrijeme školovanja ne znači dobar ili bolji osobni ishod školovanja.

– Zašto je, prema vašem mišljenju, važno cjeloživotno obrazovanje?

Zahtjevi za poslovima se brzo mijenjaju, fluktuacija i mobilnost radne snage je jako velika. Nedavno provedena istraživanja Odjela za obrazovanje Hrvatske gospodarske komore pokazuju da kod radno sposobnog stanovništva postoji trend promjene posla koji je najizraženiji kod onih mlađih, u dobi od 18 do 35 godina, među kojima 19 posto posao mijenja svakih godinu i tri mjeseca. Posao traže i oni koji već imaju posao, koji su zaposleni na određeno ili neodređeno, takvih je 21 posto među radno sposobnim stanovništvom. Posao se u najvećoj mjeri mijenja, jer poslodavac ne nudi adekvatna primanja proporcionalna dužnostima posla. Zbog toga obrazovanje odraslih mora ponuditi rješenja za današnje izazovno tržište radne snage. Zato je u svemu tome jako važna kvaliteta ponuđenog obrazovanja i da obrazovanje odraslih ima značajniju ulogu, ali i doprinos tržištu rada. S druge strane mnogi od nas nisu zadovoljni s onim zanimanjem za koje smo se odlučili nakon osnovne škole i to je normalno jer tada još nismo u potpunosti svjesni što želimo raditi i zato trebamo imati priliku i mogućnost za promjenu posla, a prekvalifikacija, usavršavanje i osposobljavanje to omogućavaju.

– S obzirom da su na Učilištu Ambitio nedavno s nastavom krenula još dva nova programa prekvalifikacije iz područja zdravstva dalo bi se zaključiti da vas baš previše “ne diraju” loši komentari o takvim programima?

Tržište rada treba kvalitetne farmaceutske i zdravstveno laboratorijske tehničare, to nije sporno. Upitna je kvaliteta budućih farmaceutskih i zdravstveno laboratorijskih tehničara. Osobe koje su stekle svjedodžbu, a nisu motivirane za rad, nisu stekle znanja i vještine za rad na tim radnim mjestima su problem, a ne dodana vrijednost za tržište rada. To je razlog zašto imamo više kriterije u obrazovanju i naši polaznici su toga svjesni, ali su jednako tako svjesni da će se moći lakše zaposliti i ispregovarati za sebe bolje radne uvjete. S pravom i ponosom mogu reći da smo jedno od najboljih učilišta u obrazovanju dentalnih asistenata, misija nam je to isto postići i sa novim programima prekvalifikacije za farmaceutskog i zdravstveno laboratorijskog tehničara.